Čini se da savršenim nosevima više nema mjesta čak ni u svijetu plastične kirurgije. Sudeći prema onom što nam govore sami kirurzi, svjedočimo razvoju jednog potpuno novog trenda – težnje nesavršenosti umjesto idealu.
Povijesna je činjenica da je operacija nosa kao takva pokrenuta u svrhu ispravljanja takozvanih nesavršenosti. Cilj je bio priklanjanje eurocentričnom idealu užeg, ravnog nosa. Rezultat takvog viđenja stvari bezbroj je lica sa skoro identičnim nosevima. Svi smo to imali priliku primijetiti na poznatim osobama, od kojih su mnoge operirale nos u jednom trenutku tijekom karijere.
Sad se događa upravo suprotno. Umjesto da traže da im se napravi onaj jedan te isti nos, pacijenti se po izgledu sve češće žele istaknuti. Cilj im je uljepšati svoj nos, ali bez da izgube svoju individualnost, to jest, ono što ih čini posebnima. Kako to u stvarnosti izgleda? Osobi se ne sviđa njezin kukast nos, ali umjesto da kirurgu kaže da u potpunosti ukloni kvrgu, zadovolji se time da je se smanji. Na taj način operacija nosa još uvijek ima smisla, a osoba dobije prirodniji izgled. Česti su i slučajevi ljudi s malenim nosevima koji žele da ih se operacijom poveća, to jest učini izraženijima.
Ovaj trend ima veze s prihvaćanjem kulturnog naslijeđa, barem ako je vjerovati Melissi Doft, jednoj od boljih plastičnih kirurginja u New Yorku. Ona kaže da su ljudi sve ponosniji na svoju baštinu i ne žele je se odreći ni kad se u priču umiješa plastična kirurgija.
Operacija nosa relativno je nov zahvat, barem kad se u obzir uzme cjelokupna ljudska povijest. Svejedno se uspjela drastično promijeniti od 1990-tih naovamo. U samo smo nekoliko desetljeća uspjeli doći od savršeno isklesanih malenih noseva do upadljivih kukastih primjeraka. Koliko će daleko ovaj trend težnje nesavršenosti ići, ne može se reći. Ali da je zanimljiv, to je u svakom slučaju istina.…